Zašto razgovor sa prijateljem nije isto što i razgovor sa stručnom osobom?

Kada osoba proceni da ne može sama da izađe na kraj sa određenim životnim problemima, najčešće prvi sledeći korak koji preduzima je obraćanje bliskim ljudima, odnosno članovima porodice ili prijateljima. Iako podrška i pomoć bliskih osoba  može da bude izuzetno dragocena i predstavlja vid psihološke podrške, ona nije isto što i profesionalna psihološka pomoć.

Ključna razlika između neformalne psihološke pomoći i podrške i one profesionalne je u tome što ovu drugu odlikuje zasnovanost na priznatim psihološkim teorijama i metodama i tehnikama, zatim stručna znanja, veštine i iskustvo psihoterapeuta (koje stiče kroz godine učenja i formalno i neformalno obrazovanje, edukacije, treninge, superviziju, lični rad, praksu, itd.), koji radi u skladu sa profesionalnim standardima i etičkim normama. Istraživanja ukazuju na to da ljudi mnogo češće pribegavaju traženju neformalne naspram profesionalne psihološke pomoći. 

Međutim, neretko se dogodi da ljudi iz okruženja uglavnom malo slušaju, mnogo pričaju, iznoseći svoje stavove i lična iskustva, brzo skaču na zaključak i imaju potrebu da odmah savetuju. Zato je važno imati na umu da prijatelj nije isto što i psihoterapeut, a s druge strane ni psihoterapeut nije isto što i prijatelj. Čak i u onim situacijama kada među bliskim ljudima imamo psihoterapeuta, razgovor sa njima nije isto što i pravi psihoterapijski rad. Potrebno je da psihoterapeut bude osoba koju ne poznajemo i sa kojom nismo u nekim drugim ulogama. To je neutralna osoba, sa kojom možemo da delimo iskustva bez bojazni kako će to delovati na nju i da li će nas osuditi i da li će te informacije nekome otkriti. 

Osim toga, izuzetno važan deo u radu je odnos koji se gradi između psihoterapeuta i klijenta, a koji bi u suprotnom interferirao sa odnosom koji već postoji. Bliski ljudi iz okruženja su vrlo važni u našem životu, i ti odnosi imaju značajnu ulogu i funkciju u psihološkom blagostanju, ali oni ne isključuju potrebu za psihoterapijom, kao što ni psihoterapija ne isključuje potrebu za njima, a čak može i da doprinese da ti odnosi postanu još kvalitetniji i bolji.